Radnici bivšeg preduzeća PKB, već četiri decenije žive u tršnim barakama, čekajući bolji život. Umjesto pristojnog krova nad glavom, struje i vode, najčešće čuju obećanja. Da li će to biti slučaj i ovog puta, ostaje da se vidi, ali zahvaljujući dogovoru između Opštine Herceg Novi i nekadašnjeg preduzeća PKB, nađen je plac u naselju Nemila, veličine 500 m2, na kom bi trebalo da bude izgrađen objekat sa četiri stana, za šta će Ministarstvo finansija izdvojiti 200.000 eura.
Kako je istakla Vesna Samardžić, potpredsjednica Opštine Herceg Novi, problem sedam porodica od kojih neke imaju stare i bolesne članove, a koji žive u veoma teškim uslovima, našao je mjesto u Programu socijalnog stanovanja koji je usvojen lani. Za ovu, jedva da se može nazvati naseobinom, zajednički imenitelj su trošne barake kojima prokišnjava krov i instalacije električne energije koje su na ivici održivosti.
–Postigli smo dogovor sa PKB-om kako bi riješili ovu situaciju. Oni će ustupiti zemljište u naselju Nemila. Nakon uvida u plansku dokumentaciju i geodetskog snimanja utvrđeno je da nam je nedovoljna jedna parcela, tako da su oni izašli u susret i ustupili još jedan dodatni dio, pojašnjava Samardžić. Utvrđeno je da je u opticaju oko 500 kvadrata zemljišta, na kom će, kako je obećano, biti izgrađen objekat tvrde gradnje sa četiri stana. Projekat radi Agencija za izgradnju, koja je zadužena i za prikupljanje potrebne dokumentacije. Iz Opštine su se zahtjevom za finasnijsku pomoć obratili Ministarstvu finansija.
– Iz Ministarstva imamo najavu da će kroz kapitalni budžet biti opredijeljeno 200.000 eura. To bi nam dosta značilo, jer bi, ako ne komplentnu finansijsku konstrukciju, obezbijedilo dobar dio sredstava da napravimo četiri stana za početak, kako bi od tih sedam porodica zbrinuli dio, kazala je Samardžić.
Iz lokalne uprave su se za pomoć obratili i njemačkoj organizacije „Help”, međutim, oni su zbog pandemije mnoga sredstva već potrošli, ali su pokazali volju da pomognu.
Samardžić vjeruje da će država naći novac za ovaj projekat, a i lokalna uprava ima određena sredstva za rješavanje stambenog pitanja raseljenih i socijalno ugroženih lica.
Egzon Gaši živi u jednoj od trošnih baraka već 27 godina, ima ženu i troje djece.
–Uslovi su nikakvi, katastrofalni. Kad su velike kiše unutra nam je poplava i haos. Nemamo toalet, kupatilo nam je nikakvo, instalacije isto. Dolazili su, obećavali već 27-28 godina i ništa od toga, rezigniran je Gaši koji je zaposlen u Čistoći već sedam godina.
Kaže da ne žali sebe, ali da mu je žao jer djeca žive u takvim uslovima.
U naselju ima i onih koji nisu zadovoljni obećanjima iz lokalne uprave i lokacijom u Nemiloj.
Tomka Ivanović tvrdi da je ponuđena lokacija praktično u potoku, da je tamo velika vlaga, zbog čega želi da joj se iznađe drugo rješenje. Priča da živi u baraci 45 godina.
–Od Opštine tražim plac, negdje bliže, bilo gdje samo da je bliže prodavnica ili autobusko stajališe. Kad sam bila tamo, vidjela sam da se ni nebo ne vidi. Tamo je mračno, nema sunca, velika je vlaga, ukazuje Ivanović i dodaje da bi joj bilo teško da se popne u naselje Jok megdan u kupovinu.
U PKB-u je radila 15 godina, nakon toga u Bolnici Meljine, gdje je dočekala penziju, te smatra da je zaslužila bolje rješenje. Tonka priča o nesrećnim sudbinama onih koji tu žive, a koji nisu dočekali krov nad glavom, poput Marije Janković, radnice PKB-a, iza koje je ostao sin koji danas ima troje djece. Svi žive u neuslovnoj baraci.
Podsjećamo, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka kompanija PKB je svojim radnicima, prije svega sezonicma, kao nužni smještaj, dodjeljivala stanove u barakama u Bajkovini. Barake su građene i korišćene kao štale, a potom i adaptirane u stambeni prostor.
K.M.

---